TIGNARIUS
29.01.2010., petak
|
ANĐEO OPUŠTANJA Makar sam malo umoran, ne mogu odbiti @srčeko u kišnome spljetu.. To me podsjeća na jednu priču o mom i imenjaku i prezimenjaku, koji je imao samo jednog sina... A po današnjoj "metodici" bi ga svrstale u redikule... Pa je jednog dana, u ranu jesen ispred svoje kuće, zapalio jedini plast sjena....koji je imao Kad je dotrčalo "pola sela" da to ugase, naravno bezuspiješno, pitali ga ljudi.. - Pa dobro Biće (to mu je bilo "špic name") šta je bilo? -Ma mali navalio, nije nikad vidio kako plast gori...a ja mu se nisam mogao "ujisati" (nisam mu mogao "reći ne") Evo što kaže Anselm o našem anđelu: ."Ljudi koji u javnosti imaju nešto reći, često su prenapeti. Na njihovu se licu opaža grčeviti osmijeh. Lažno odražavaju nešto što ne odgovara njihovoj nutrini. Mnogi menadžeri u firmama ostavljaju dojam da im je luk neprestano napet...... I u duhovnom životu ima mnogo grčevitosti.Poneki ljudi meditiraju svaki dan i ispunjuju svoj duhovni program treninga...Na njima se vidi da ih molitva ne vodi u slobodu i povjerenje, nego da mole jedino zato da se osiguraju pred Bogom. Grče sve mišiće iz straha da bi zaista mogli susresti Boga i naći se izvan sebe" E tu sam "osiguran" 100% !!! Ovaj Anđeo je često sa mnom. Nikad nisam vježbao, nisam volio "treninge" (što naravno nije pohvalno) a u poslu; a bio sam u nekim poslovima, kravate, otmjena društva, špreha od koje sam se grčio..... nekako sam uvijek bio suviše opušten... Nije da nisam htio biti uspješan...al nekako mi nije išlo.."Kakve sam konje imo.." Ali Boga sam se bojao! Da sam ga sreo ranije...!!!?? Tko zna kako bih se odredio..možda bih i ja ošo izvan sebe... Ne mislim da sam ga se bojao, zato što sam kao nešto znao, nego JEDNOSTAVNO SAM SE BOJAO! Pa me ta "korekcija" spasila Remetinca....ha..ha.. "Anđeo opuštanja uzet će ti s pleća teret koji ponekad osjećaš kad se nalaziš pred teškim susretom ili konfliktnim razgovorom." Uh, ovo za konfliktni razgovor još nisam savladao.Morat ću moliti Anđela da mi tu češće "utrči" "Barok je uvijek prikazivao anđele opuštenim i zadovoljnim.Zrače radosnom osjećajnošću i djeluju slobodno od svakog nutarnjeg pritiska da sve moraju pred Bogom učiniti ispravno... Poznajem ljude koji su i u svome duhovnom životu uvijek pod pritiskom da moraju udovoljiti Bogu....Anđeli u baroknim crkvama pokazuju ti jedan drugi način življenja pred Bogom.Smiješ biti onakav kakav si. Ne trebaš naborati svoje čelo razmišljanjima činiš li sve ispravno. Trebaš se, naprotiv igrati pred Bogom...Tada ćeš možda doživjeti istu slobodu, istu radost životu kao opušteni anđeli u baroknim crkvama" Ovaj anđeo mi suviše "konvenira" ..... Vidjet ću ima li anđela ozbiljnosti!!!!! |
- 23:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #
25.01.2010., ponedjeljak
|
ANĐEO HVALE za uvod, evo jedne profane misli "Bio sam ohol... Sad sam se riješio i te mane... -Sad sam savršen!!!!!!!" (zaboravio sam autora) Prošlog anđela su mi nahvalili pa evo ja ponesen tim pohvalam se raspisooooooooooo.. Evo što Anselm kaže "Duša živi od hvale..-Nek živi duša moja i neka te hvali-(Ps.119,175) Ali ova rečenica vrijedi i za ljudsku pohvalu. Duša procvijeta kad je hvaljena...Hvaliti znači imenovati dobro, izraziti ga u riječima....Hvaleći ga prihvaćamo drugoga takav kakav jest. To mu čini dobro." O Bože s kojeg se to brda može izvesti ova "akrobacija" Ja sam na Orebiću a za ovo izvesti je potrebno biti na Horebu! Možda se popnem??? "U Bibliji se hvala odnosi prije svega na Boga. Za psalmista je živjeti i hvaliti istovjetno.Tko više ne može hvaliti, ne živi istinski....Čovjek hvaleći Boga nadilazi sebe....Za Sinclaira Lewisa hvala nije ništa drugo nego zdravlje koje se čuje. Snob je uvijek nezadovoljan." O sve teže i sve gore....po mene!!!! Kad malo bolje razmislim i ako ne "muljam" Anđelu iskrenosti, u velikoj sam opasnosti da sam sebe pribrojim skupini koju najviše prijezirem...onaj "koji je uvijek nezadovoljan"!!! Maminim i tatinim sinovima! Osjećam se lošije nego da me usporede s Ivom J. Tipke su tu, još samo nedostaje majoneza.. "Henry Nouwen.... je mislio da bi duljim boravljenjem u samostanu mogao riješiti svoje osobne probleme...Tada mu je sinula spoznaja "Samostani nisu sagrađeni da bismo riješavali probleme, nego da hvalimo Boga usred naših problema"... Hvala zahtjeva prirodnost i iskrenost." Prema tome poštovani publikume, prihvaćam samo prirodne i iskrene pohvale!!! Ako mi pokušate "podvaliti" zvat ću -Anđela nepodmitljivosti: |
- 16:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #
23.01.2010., subota
|
ANĐEO ISKRENOSTI (posvećeno mom @srcu, ma gdje bilo) Anselm Gruen je napisao knjigu "50 anđela za dušu" U potrazi sam za svih 50!!!! A danas bih o ovom "anđelku", koji me tu i tamo po(d)sjeti. "Rječju iskrenost prevodimo grčki pojam parrhesia. Za Grke je parrhesia tečevina njihove demokracija.To je značilo slobodu govorenja, otvorenost, odvažnost reći što misliš" Je li netko zna nekog "iskrenog" političara....? To su oni likovi koji "sprovode" demokraciju!? Ako glagol sprovoditi izvedemo iz imenice sprovod, onda se savršeno uklapa u gornju umotvorinu. Mislim da je demokracija u "pravim rukama", tu ne mislim samo na naše "eugenijalce" "Ljutim se na svog suradnika, ali nemam hrabrosti mu reći što mi na njemu smeta.... Iskrenost se, dakak ne sastoji u tome da nekontrolirano pustimo sav svoj gnjev i drugima na glavu isresemo sve što se u meni nakupilo" E tu sam pri samo "svijetskom vrhu"..... Kad me "munjara uzme" ode i kolodvor i pruga i šef stanice.. U mojoj vehemnentnosti, začinjeno mužjačkim ludilom, mi nema ravna.. Kakav sam genijalac najbolje pokazuje broj strganih reketa u tenisu.... Neugodno mi je napisati! A šta sam sve izgovorio sebi i drugima tijekom i poslije igre...!!!! Al godine učine svoje... (Ma razbijao bih ja njih i sada al nemam novaca za nove...malo se šalim a malo ne!) A u diskusijama sam isto prilično "iskren"!!! Anselmo dalje kaže "Iskrenost znači biti slobodan od straha pred reakcijom drugoga , ali i biti slobodan od nutarnjeg pritiska koji je u meni narastao....Ako drugomu sve što je u meni bacim u glavu, ja nisam slobodan za drugoga. Naprotiv, određuje me zlopamćenje koje se u meni nakupilo. " Uh -tko to može? Neki prijatelj ti je u nevolji, depresiji....glupo ti ga pitati, nemaš hrabrosti... Zato ti je potreban anđeo iskrenosti.. "Anđeo iskrenosti pokazuje mi da je otpor prijatelja samo izraz njegove čežnje da zaista u jednom otvoreno razgovara o svojoj situaciji. Anđeo iskrenosti dariva mu dug dah koji može čekati dok drugi prekorači prag svog straha" Ova je za nas blogere, koji hoćemo nećemo, moramo priznati, imamo potrebu podijeliti neku svoju radost, tugu, oduševljnje i razočarenje....s nekim svojim "virtualnim" prijateljima Možda nije uvijek "ugodna" ali iskrenost bi nam morala biti jedan veliki izazov u u svijetu pomućenih vrijednosnih sustava, a za nas vjernike "obvezan predmet u školovanju" Ne treba zaboraviti ni onu; “Malo je iskrenosti opasna stvar, a mnogo iskrenosti savim je kobno.” Oscar Gellerman, član njemačkog Bundestaga. |
- 10:52 - Komentari (10) - Isprintaj - #
17.01.2010., nedjelja
|
IMAMO STOJEDINICU molio bih sve pacijente koji su na Trgu Republike rušile Tuđmana da organiziraju novi humanitarni tulum, gdje bi se prikupljao novac za neovisnu Zrinku Nemožeš Lešinarec i ostalu bratiju nikogovića i sićušnih kriminalčića... e slušao ja rane radove 101, pomagao "zločestoj djeci" kad im jedan zločesti producent nije htio isporučit video kazete, plaćao struju OTV da mogu emitirati program... mislio ja-oni naši!!!! sad nakon 20 godina uviđam da sam bio u pravu, oni su ustinu moji sunarodnjaci i suvjernici i sugrađani i suuuuuu... živjela komunistička bratija..i ... partija.. evo kako se to radi..... ovi bandićevi iz kozari boka plaćaju kanalizaciju (ovi na pantovčaku to ne rade....naime oni ne kakaju..znači nema potrebe) onda ovi dotepenci koji neš muljaju sa svojom poluilegalnom rabotom isto plaćaju poreze i prireze (usput jasno potiču potrošnju gospođa gradskih inspektora...) onda ovi iz sesveta i prigradskih naselja plaćaju priključke elktro-hidro-tele-tele-internet, čime se opet puni punašni šuker... pa onda ovi krimosi iz dijaspore koji kupuju te stanove po metropoli, da bi im se djeca školovala na prestižnom zagrebačkom sveučilištu, koje zauzima 12.375 mjesto na svjetskoj ljestvici sveučilišta (odmah iza Zelenortskog i Burundskog) isto plate neki porezčić... pa onda i pokoji zagrebački obrtnik, ako je živ..plati neku pristojbu za kulturu, jer se njegova radionica jel,te nalazi u okvirima koje je najpoznatiji umjetnički pravnik ivo j. kao takve, juridički determinirao.. e sad još kad pribrojimo neke kategorije, koje se koprcaju al na kraju ipak plate poreze, prireze, harače i ostale smicalice "liberalno-demokratsko-tolerantno-agnostičke" žgadijel e sad kad se prikupi dovoljno SREDSTAVA, ajmo najprije BABAma, KONTRAma, STOJADINIma.... a mi? kao što je priležnica velikog liberala F.Castra ; G.G Markes u svom romanu "pukovniku nema tko da piše"(stari hrvatski prijevod) iznio onu poznatu... kad je pukovnik "popušio" i zadnjeg pijetla, te ga supruga pita "A šta će mo mi sada jesti?" a pukovnik će "Ovo sam čekao čitav život -govna!!!" (citat po sjećanju) tako i mi, prema tome prilagodite svoje probavne traktove i traktate za konzumiranje - govana ovo sam prenio s nekog portala "Nije nam jedino jasno vrijeđa li javni moral nago tijelo kao gola činjenica ili minus od 19 milijuna kuna koji je zahvaljujući Gradu i državi ostavila bivša Uprava,", odlučan je Perić koji je potvrdio da trenutačno rade na pokretanju kaznene prijave protiv odgovornih koji su Stojedinicu, kako kaže, doveli u neizdrživu situaciju. " zamislite tu tragediju, da nakon ferala u "neizdrživu" situaciju dođe i drugi stup demokratskih sloboda socijalističke republike horvatie... pozdrav svim "zdravim snagama" horvatskog društva, te vas molim da "svojim prilozima", "užežete vatru za lomaču na kojoj će spaliti" Zrinkice, Dežuloviće i ostale "ugojene" .... a ta vatra je ukidanje dotacija, subvencija....i ostalih povlastica ne bojte se....i mene je strah |
- 15:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #
14.01.2010., četvrtak
|
EUROPA ZDAJ!!! ako kosorica zatrudni, (znanstvena spekulacija) s pahorom; tko će biti KUM 16.11.2000 OESS suspendirao trojicu izabranih zastupnika HDZ u BiH. (ma šta si oni imaju birati....!!!!) 08.03.2001. nakon što je Hrvatski Narodni Sabor donio odluku o "autonomiji" područja koje nastanjuju Hrvati, W. Petrich posmjenjivao jedine političke Hrvate sa svih funkcija. (A.Jelavić, Tokić, Andrić) 12.06.2001 večernjak citira bivšeg zastupnika CSU Helmuta Jawureka, kako je šokiran političkom situacijom u Hercegovini; poništenje izbornih rezultata, desantni upad u Hercegovačku banku …A sve naravno pod kapom OESS Komšić: Josipović najbolji izbor poskok - utorak, 12 Siječanj 2010 02:19 Logično, ako ga je na izborima podržalo skoro 2%....., ne zaboravimo da je to više od 1%... Komšića nije podrža nitko 0%.. Vidite kako je ta albertova teorija "politički efikasna" BRITANSKI GUARDIAN "Bandić je beskrajno upleten u prljavštine' ta "ugledna" engleska pederastična novina ne donosi nijedan dokaz za gore navedeni zaključak, ali sintaksičke, logične i istinite kategorije se nalaze u ingerencije njenog veličanstva, odnosno zaručnika ocvale imperije..... oca laži i sina "kmice" Pa evo jednog logičkog sljeda (tzv.londonsko-leskovački voz) Davor Pavuna Ili zašto je otišao pa se vratio? Naime, dok smo mi zabavljeni predsjedniăkim izborima i zabavljamo se raznolikim političkim samoubojstvima, dokazani krivotvoritelj i ekshibicionist Paddy Ashdown ima ozbiljne planove. Nakon ”to je svojedobno odigrao sramotnu ulogu u engleskoj blasfemiji oko Tuđmanove «salvete» (ubrusa), nakon ”to je poslije obnašao dužnost gubernatora Bosne i Hercegovine, nastojeçi sačuvati «Republiku srpsku» i istodobno oslabiti položaj Hrvata unutar Federacije BiH, Ashdown sprema novu psinu koja može imati dalekosežne posljedice. Možda je mnogima promaknuo napis, u skraçenom obliku prenesen iz «Financial Timesa», da se Ashdown nudi ne više za povjerenika EU u Bosni i Hercegovini, nego za povjerenika jugoistočne Europe.. Njegovo objašnjenje potrebe za tim položajem je jednostavno i zlokobno. On kaže doslovce da nije samo BiH nestabilna, nego je nestabilan cijeli prostor «zapadnoga Balkana», te ga treba staviti pod nadzor (diktat) zapadne Europe, a posebno Engleske, pri čemu bi Paddyja zapalo mjesto povjerenika civiliziranoga svijeta u kaotičnom i primitivnom prostoru, koji uključuje i Hrvatsku. Na ovu zamisao nikako ne treba odmahnuti rukom, jer je upravo u najčešçe protuhrvatskom «Financial Timesu» u bližoj prošlosti nagovještavano ono ”to se potom i dogodilo. Ukoliko se počne događ˘ati, bit çe to prilika da se tzv. velika koalicija (koja ne može i ne smije funkcionirati kao vlast, zbog demokracije same ) okupi na jednom projektu i dokaže kako u velikoj opasnosti ipak možemo biti složni - da se okupi u odlučnom otporu spomenutoj ideji koja je zamišljena kao doduše prozirna, ali smrtonosna klopka postavljena hrvatskoj državi. Stavljajuçi u isti koš Hrvatsku i susjedne zemlje od kojih su neke doista disfunkcionalne, britanska politika pokazuje novu bezoănu arogantnost u ideji da se nametne kao tutor Hrvatskoj i da pod izlikom sprječavanja kaosa na prostoru Balkana oduzme Hrvatskoj sve prerogative suverene, samostalne države, koja usprkos svim svojim teškoćama ima upravo iznenađujuću stabilnost. Ne znam pretjerujem li, niti želim spekulirati, ali moram reçi da u tom svjetlu gledam i pokušaj destabilizacije Hrvatske početkom ove godine . Da je pokušaj uspio, Paddy A. bi imao i te kakve dobre adute u guranju svoga projekta. Toga , kako rekoh, smrtonosnog projekta koji ne smije proći, a ne bi bio ni rođen da hrvatska politička «elita» nije toliko puta pokazala svu svoju slugansku bijedu, te ne iznenađuje ni ova agresija vođena iskustvima britanskih kolonijalista . Ta njihova iskustva naime, kažu da će Hrvati prihvatiti svako, pa i idiotsku i opasnu zamisao. U napisu «Financial Timesa» P.. Ashdown posebno spominje Hrvate u Herceg Bosni. Kaže doslovce (čudi se) da čak i Hrvati žele svoj teritorij, ”to mu je krunski dokaz za opću zapadnobalkansku rastrestitost , to jest nestabilnost, a izmeđ˘u redaka želi reći da takvomu stanju u BiH kumuje i Hrvatska. Ni taj ispad nije slučajan jer Paddy pozorno prati prilike (i) u Hrvatskoj, te zapaža da su u prvom krugu izbora ne samo kandidati poput dr. Miroslava Tuđmana, nego i neki (neke) od kojih to nije očekivao, počeli javno govoriti o trećoj, hrvatskoj federalnoj (konfederalnoj) jedinici. U zaključku: engleska komponenta u EU plus sateliti poput Nizozemske i nekih skandinavskih zemalja, šalje jasnu poruku Hrvatskoj da ne sanja o individualnom pristupu, a zatimi cijeloj «regiji» da se nalazi u stanju mračnoga barbarstva (zajedno s Hrvatskom) koje mogu svladati i obasjati svjetlom civilizacije samo misionari i vojnici sjeverozapadne Europe pod vodstvom ocvalog ali iskusnog britanskog imperija. moram priznati da pomalo "uživam" u njihovu strahu od ovih morloka i gorštačkih primitivaca (koji po alpama siluju pudlaste potomke njenog visočanstva..u nekom francuskom filmu).. neće oni u chawoglawe |
- 11:27 - Komentari (11) - Isprintaj - #
09.01.2010., subota
|
I AM JUST A POOR BOY. malo s "poskoka" info Približava se drugi krug predsjedničkih izbora, i prema anketama u vodstvu je prof. dr. Ivo Josipović. U javnosti mediji o njemu stvaraju sliku kao o istaknutom znanstveniku iz područja prava - sveučilišnom profesoru, i skladatelju, te kao o čovjeku čistog morala i prošlosti, bez afera. Uostalom, sam Josipović na internetskoj stranici svoje kampanje za sebe kaže: ”Sveučilišni sam profesor, saborski zastupnik i skladatelj. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predajem Kazneno procesno pravo, Međunarodno kazneno pravo i Prekršajno pravo. Član sam više domaćih i međunarodnih pravničkih i umjetničkih udruga. Objavio sam 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima i napisao oko 50 skladbi koje izvode eminentni hrvatski i strani umjetnici.” Ukratko, po svemu navedenom izgleda da se radi o istinskoj vertikali hrvatskog društva. No, kad se raščlane sastavnice životopisa Ive Josipovića, postaje jasno da je istinito jedino ono što bi trebalo biti najmanje važno za predsjednika države, a to je njegov hobi – glazba. Ostale dvije odrednice Ive Josipovića, znanstvena (sveučilišna) karijera i neokaljanost teško da mogu proći imalo objektivnu recenziju. U svojoj biografiji Ivo Josipović uopće ne spominje svoje djelovanje izvan matične kuće (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) u devedesetim godinama. U televizijskom sučeljavanju s Milanom Bandićem priznao je ipak da je protiv njega donesena prvostupanjska presuda prema kojoj je dužan vratiti novac koji je izvukao iz Komercijalne banke kroz Štedno-kreditnu zadrugu Zlatica. No, prokomentirao je to riječima da ako on i ne vrati izvađeni novac, da nitko ne će izgubiti niti kune, budući da će zadruga dobiti novac od banke. Dodao je da su i drugi hrvatski građani na taj način vadili svoj novac, što je, osim što je neistinito i vrlo licemjerno. Naime, ogromna većina građana nije sjedila u Upravnom vijeću te štedno-kreditne zadruge (poznate i po «Kregarovom kreditu», dakle po kreditima koje su određeni ljudi bliski upravi štedionice dobivali pod višestruko povoljnijim uvjetima od običnih smrtnika). Osim toga, ta je štedionica osnovana kapitalom udruge građana Posmrtna pripomoć, u čijem su Nadzornom odboru sjedili, između ostalih, pogodite tko? Ivo Josipović i Josip Kregar. To što je koliko se zna protuzakonito da neprofitna organizacija, kakva je Posmrtna pripomoć, osniva kao tvrtke kćeri profitne tvrtke kao što je štedno kreditna zadruga Zlatica je, valjda, sitan previd Nadzornog odbora i uvaženih profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Došli smo tako i do znanstvenog opusa dr. Ive Josipovića. Već sam pogled na deset priznanja i nagrada koje je on dobio ukazuje na nelogičnost: od tih 10 nagrada 9 ih je vezano uz glazbu, a onu preostalu, desetu, prof. dr. Ivo Josipović dobio je još kao student - Rektorovu nagradu za najboljeg studenta Pravnog fakulteta 1978. godine. Dakle, istaknuti pravni stručnjak nije dobio niti jedno priznanje za rad u svojoj struci, pravu. Osim priznanja, postoje i znanstveni i stručni članci kao važno mjerilo znanstvene kvalitete nekog znanstvenika. Prof. dr. Ivo Josipović u svojoj biografiji tvrdi: ”Objavio sam 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima”. Zaista se radi o lijepom broju radova. No, uvidom u baze podataka o objavljenim radovima dobije se temeljitija, i bitno drugačija slika o znanstvenom opusu jednog redovnog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Najprije smo zavirili u bazu Web of science (Web of knowledge, http://isiwebofknowledge.com/), najopsežniju bazu znanstvenih radova u svijetu. U nju su uključeni svi radovi objavljeni u časopisima koji se referiraju u bazi Current Contents (CC). Ukratko, CC časopisi su oni koji izlaze redovito, i koji radove njima poslane uredništvo časopisa šalje priznatim stručnjacima određenog područja na (anonimnu) recenziju, ili na više njih. Od 85 radova Iva Josipovića u tu, visoku kategoriju, ulaze samo 2, oba iz muzikologije, dakle, niti jedan iz osnovne struke profesora Josipovića. Slijedeća baza podataka koju smo pregledali je Hrvatska znanstvena bibliografija, koja navodi sve radove pojedinih znanstvenika od 1996., svrstane prema vrstama radova. Tako nalazimo da je prof. Josipović objavio: Autorske knjige (3) Uredničke knjige (1) Poglavlja u knjizi (10) Znanstveni radovi u drugim časopisima (3) Radovi u postupku objavljivanja (1) Nećemo, i ne možemo detaljno ulaziti u svaki od navedenih radova, već ćemo samo izdvojiti nekoliko «sitnica» koje odmah upadaju u oči. Od tri autorske knjige, prva je samostalni uradak prof. Josipovića u izdanju njegovog matičnog Pravnog fakulteta. Preostale dvije istog su naslova, od istih autora, isti je izdavač, ista godina objavljivanja. Kad se pogleda opširniji prikaz tih knjiga, uoči se jednak broj stranica, slične ključne riječi, ali i posve identični ISNB broj za obje knjige, što znači da se radi o istoj knjizi. Pregledom poglavlja u knjizi može se vidjeti da je stvaran broj manji od 10, ima tu istih radova (3 i 4, odnosno 9 i 10), te radova od kojih je jedan prijevod drugog na engleski (6 i 7). Posebice su dojmljivi izdavači knjiga u kojima se nalaze ta poglavlja. Primjerice, građanske udruge (Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava), koje zasigurno nemaju nezavisne recenzente za radove koje objavljuju. Među izdavačima su i Pravni fakultet u Zagrebu, Inženjerski biro Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Od 3 znanstvena rada u drugim časopisima, radovi 2 i 3 predstavljaju isti rad na hrvatskom, odnosno engleskom jeziku (najvjerojatnije se radi o dvojezičnom časopisu). Jasno nam je da je pravo u nekoj mjeri «nacionalna» znanstvena disciplina, i da će stoga znatan udio radova biti objavljen u časopisima i knjigama domaćih izdavača. Kod prof. Ive Josipovića je, međutim, zanemariv udio radova koji su prošli bilo kakvu recenziju. Osim toga, usporedili smo Josipovićev znanstveni opus na temelju ovdje analiziranih baza znanstvenih djela, Web of Knowledge (Web of Science) i Hrvatske znanstvene bibliografije, s opusom nekih drugih redovitih profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu. Usporedba je porazna za prof. Josipovića. Neki njegovi kolege imaju nezanemariv broj CC radova (dakle, radova visoke kategorije), da o ostalim radovima i ne govorimo. Na službenoj internetskoj stranici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (www.pravo.hr) može se vidjeti i popis djelatnika. Mnogi su djelatnici na svoju stranicu tog popisa stavili, a što bi drugo, popis svojih radova, znanstvenih, stručnih, ostalih. Prof. Ivo Josipović nije iskoristio tu priliku. Možda tada ne bi broj njegovih radova u njegovim biografijama varirao od «pedesetak» do najnovijih 85, kako je napisao na svojoj internetskoj stranici kampanje. A da nije možda zgodno i sakriti poneki rad? Pogotovo sada u predsjedničkoj kampanji? Ma ne, ne bi to učinio predsjednički kandidat koji se zalaže ne za pravdu, već za Pravdu, koji je veliki borac za čiste račune i protiv korupcije – naravno da se ne može boriti protiv sebe samog – i koji kaže da država treba čuvati branitelje kao što su oni čuvali nju. Tako, dok su branitelji svojim životima čuvali Hrvatsku, Ivo Josipović se bavio znanstvenim radom, pa je objavio, 1994. godine, i članak pod naslovom: Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije: Osvrt na rezoluciju Saveta bezbednosti br 827/1993. Uostalom, da nam se ne prigovori da smo članovi obavještajnog podzemlja koje izmišlja gadosti o njemu, a s kojim će se obračunati, kako je to prof. Josipović nedavno javno rekao, prenosimo poveznicu na stranicu (http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0022-60849401013J) iz Srpskog citatnog indeksa: Jugoslovenska revija za međunarodno pravo 1994, vol. 41, br. 1-2, str. 13-32 jezik rada: srpski neklasifikovan Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije: Osvrt na rezoluciju Saveta bezbednosti br 827/1993 Josipović Ivo Pravni fakultet, Zagreb Sažetak Rezolucija Saveta bezbednosti br 827(1993) od 27 aprila 1993 godine kojom je usvojen izveštaj generalnog sekretara podnesen na osnovu rezolucije br 808(1993) zajedno sa Statutom Međunarodnog tribunala za nekadašnju Jugoslaviju predstavlja završni rezultat jednog dugog napora međunarodne zajednice da se suprotstavi teškim povredama međunarodnog humanitarnog prava na jugoslovenskim prostorima. Taj rad je započet neposredno rezolucijom br. 780 (1992) i u njemu su učestvovali najistaknutiji stručnjaci iz više zemalja i mnogih nevladinih organizacija. Istorijski gledano Tribunal za nekadašnju Jugoslaviju ima svoje mesto u veoma dugom procesu razvoja međunarodne kaznene intervencije. Taj proces započinje pokušajem da se sudi Kajzeru Viljemu II za zločine u Prvom svetskom ratu nastavlja se tokom Drugog svetskog rata tim što nije mirovao ni u međuratnom periodu. Posle Drugog svetskog rata dobijeni su i prvi praktični rezultati suđenje u Nirnbergu i Tokiju i Nirnberska načela potvrđena kao opšta pravila međunarodnog prava. Između 1947 i 1954 godine pripreman je nacrt Kodeksa zločina protiv mira i bezbednosti čovečanstva i Statut stalnog međunarodnog krivičnog suda. Prekid do koga je došlo trajao je do 1974 godine kada je usvojena definicija agresije. Ovi projekti do sada nisu završeni. U takvoj situaciji svetska zajednica nije imala izbora. Pribegla je osnivanju ad hoc Tribunala za nekadašnju Jugoslaviju. Pravni osnov za to su odredbe člana 29 i Glave VII Povelje UN Zbog toga su nastali sporovi među stručnjacima ali je sasvim izvesno da je Tribunal osnovan u jednoj više demokratskoj proceduri da na to ukazuju i njegov sastav i način izbora sudija nego što je to bio slučaj sa Međunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu. Nadležnost Međunarodnog ad hoc tribunala za nekadašnju Jugoslaviju odgovara zbivanjima u tim sukobima i počiva na odredbama Ženevskih i Haških konvencija kao i na Nirnberškom načelima. Pored toga osnov nadležnosti je i Konvencija o kažnjavanju i sprečavanju zločina genocida. Istovremeno ona odgovara i krivičnim zakonodavstvima svih država u sukobu. Izvesno je da bi postepeno moglo i da se preciznije reše pitanja procedure i same organizacije (na primer načelo non bis in idem i sl) za šta po svemu sudeći postoje i mogućnost i dobra volja. Kroz sve to imalo bi osnova da se očekuje da praksa i iskustva Tribunala doprinesu brzoj realizaciji ideje u vezi sa Kodeksom zločina protiv mira i bezbednosti čovečanstva i stalnog međunarodnog krivičnog sudstva. Ključne reči International Criminal Tribunal; Resolution No 872 (1993); international humanitarian law; war crimes; crimes against humanity; genocide; UN Charter Dakle, Ivo Josipović 1994. godine objavljuje članak, na srpskom jeziku, u Jugoslovenskoj reviji za međunarodno pravo. U potpisu članka izostavio je Republika Hrvatska, iako smo već tri godine bili priznata država. Vrijeme je to rata, kad nismo imali diplomatske odnose s državom u kojoj je izlazio taj časopis, kad nam je vojska te države radila o državi i glavi. I, što je autor ovog teksta podebljao u prenesenom Sažetku, za Ivu Josipovića se nije radilo o prostorima bivše Jugoslavije, već o jugoslovenskim prostorima. Nije to tek nevina pogrješka. Ivo Josipović je ipak pravnik. A oni brzo shvate i znaju važnost preciznog izražavanja. Jednostavno, Ivo Josipović 1994. po ovome što vidimo nije eksplicitno priznavao Republiku Hrvatsku, za njega su to bili „jugoslovenski prostori”. Priznaje li ju danas? Strah nas Približava se drugi krug predsjedničkih izbora, i prema anketama u vodstvu je prof. dr. Ivo Josipović. U javnosti mediji o njemu stvaraju sliku kao o istaknutom znanstveniku iz područja prava - sveučilišnom profesoru, i skladatelju, te kao o čovjeku čistog morala i prošlosti, bez afera. Uostalom, sam Josipović na internetskoj stranici svoje kampanje za sebe kaže: ”Sveučilišni sam profesor, saborski zastupnik i skladatelj. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predajem Kazneno procesno pravo, Međunarodno kazneno pravo i Prekršajno pravo. Član sam više domaćih i međunarodnih pravničkih i umjetničkih udruga. Objavio sam 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima i napisao oko 50 skladbi koje izvode eminentni hrvatski i strani umjetnici.” Ukratko, po svemu navedenom izgleda da se radi o istinskoj vertikali hrvatskog društva. No, kad se raščlane sastavnice životopisa Ive Josipovića, postaje jasno da je istinito jedino ono što bi trebalo biti najmanje važno za predsjednika države, a to je njegov hobi – glazba. Ostale dvije odrednice Ive Josipovića, znanstvena (sveučilišna) karijera i neokaljanost teško da mogu proći imalo objektivnu recenziju. U svojoj biografiji Ivo Josipović uopće ne spominje svoje djelovanje izvan matične kuće (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) u devedesetim godinama. U televizijskom sučeljavanju s Milanom Bandićem priznao je ipak da je protiv njega donesena prvostupanjska presuda prema kojoj je dužan vratiti novac koji je izvukao iz Komercijalne banke kroz Štedno-kreditnu zadrugu Zlatica. No, prokomentirao je to riječima da ako on i ne vrati izvađeni novac, da nitko ne će izgubiti niti kune, budući da će zadruga dobiti novac od banke. Dodao je da su i drugi hrvatski građani na taj način vadili svoj novac, što je, osim što je neistinito i vrlo licemjerno. Naime, ogromna većina građana nije sjedila u Upravnom vijeću te štedno-kreditne zadruge (poznate i po «Kregarovom kreditu», dakle po kreditima koje su određeni ljudi bliski upravi štedionice dobivali pod višestruko povoljnijim uvjetima od običnih smrtnika). Osim toga, ta je štedionica osnovana kapitalom udruge građana Posmrtna pripomoć, u čijem su Nadzornom odboru sjedili, između ostalih, pogodite tko? Ivo Josipović i Josip Kregar. To što je koliko se zna protuzakonito da neprofitna organizacija, kakva je Posmrtna pripomoć, osniva kao tvrtke kćeri profitne tvrtke kao što je štedno kreditna zadruga Zlatica je, valjda, sitan previd Nadzornog odbora i uvaženih profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Došli smo tako i do znanstvenog opusa dr. Ive Josipovića. Već sam pogled na deset priznanja i nagrada koje je on dobio ukazuje na nelogičnost: od tih 10 nagrada 9 ih je vezano uz glazbu, a onu preostalu, desetu, prof. dr. Ivo Josipović dobio je još kao student - Rektorovu nagradu za najboljeg studenta Pravnog fakulteta 1978. godine. Dakle, istaknuti pravni stručnjak nije dobio niti jedno priznanje za rad u svojoj struci, pravu. Osim priznanja, postoje i znanstveni i stručni članci kao važno mjerilo znanstvene kvalitete nekog znanstvenika. Prof. dr. Ivo Josipović u svojoj biografiji tvrdi: ”Objavio sam 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima”. Zaista se radi o lijepom broju radova. No, uvidom u baze podataka o objavljenim radovima dobije se temeljitija, i bitno drugačija slika o znanstvenom opusu jednog redovnog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Najprije smo zavirili u bazu Web of science (Web of knowledge, http://isiwebofknowledge.com/), najopsežniju bazu znanstvenih radova u svijetu. U nju su uključeni svi radovi objavljeni u časopisima koji se referiraju u bazi Current Contents (CC). Ukratko, CC časopisi su oni koji izlaze redovito, i koji radove njima poslane uredništvo časopisa šalje priznatim stručnjacima određenog područja na (anonimnu) recenziju, ili na više njih. Od 85 radova Iva Josipovića u tu, visoku kategoriju, ulaze samo 2, oba iz muzikologije, dakle, niti jedan iz osnovne struke profesora Josipovića. Slijedeća baza podataka koju smo pregledali je Hrvatska znanstvena bibliografija, koja navodi sve radove pojedinih znanstvenika od 1996., svrstane prema vrstama radova. Tako nalazimo da je prof. Josipović objavio: Autorske knjige (3) Uredničke knjige (1) Poglavlja u knjizi (10) Znanstveni radovi u drugim časopisima (3) Radovi u postupku objavljivanja (1) Nećemo, i ne možemo detaljno ulaziti u svaki od navedenih radova, već ćemo samo izdvojiti nekoliko «sitnica» koje odmah upadaju u oči. Od tri autorske knjige, prva je samostalni uradak prof. Josipovića u izdanju njegovog matičnog Pravnog fakulteta. Preostale dvije istog su naslova, od istih autora, isti je izdavač, ista godina objavljivanja. Kad se pogleda opširniji prikaz tih knjiga, uoči se jednak broj stranica, slične ključne riječi, ali i posve identični ISNB broj za obje knjige, što znači da se radi o istoj knjizi. Pregledom poglavlja u knjizi može se vidjeti da je stvaran broj manji od 10, ima tu istih radova (3 i 4, odnosno 9 i 10), te radova od kojih je jedan prijevod drugog na engleski (6 i 7). Posebice su dojmljivi izdavači knjiga u kojima se nalaze ta poglavlja. Primjerice, građanske udruge (Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava), koje zasigurno nemaju nezavisne recenzente za radove koje objavljuju. Među izdavačima su i Pravni fakultet u Zagrebu, Inženjerski biro Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Od 3 znanstvena rada u drugim časopisima, radovi 2 i 3 predstavljaju isti rad na hrvatskom, odnosno engleskom jeziku (najvjerojatnije se radi o dvojezičnom časopisu). Jasno nam je da je pravo u nekoj mjeri «nacionalna» znanstvena disciplina, i da će stoga znatan udio radova biti objavljen u časopisima i knjigama domaćih izdavača. Kod prof. Ive Josipovića je, međutim, zanemariv udio radova koji su prošli bilo kakvu recenziju. Osim toga, usporedili smo Josipovićev znanstveni opus na temelju ovdje analiziranih baza znanstvenih djela, Web of Knowledge (Web of Science) i Hrvatske znanstvene bibliografije, s opusom nekih drugih redovitih profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu. Usporedba je porazna za prof. Josipovića. Neki njegovi kolege imaju nezanemariv broj CC radova (dakle, radova visoke kategorije), da o ostalim radovima i ne govorimo. Na službenoj internetskoj stranici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (www.pravo.hr) može se vidjeti i popis djelatnika. Mnogi su djelatnici na svoju stranicu tog popisa stavili, a što bi drugo, popis svojih radova, znanstvenih, stručnih, ostalih. Prof. Ivo Josipović nije iskoristio tu priliku. Možda tada ne bi broj njegovih radova u njegovim biografijama varirao od «pedesetak» do najnovijih 85, kako je napisao na svojoj internetskoj stranici kampanje. A da nije možda zgodno i sakriti poneki rad? Pogotovo sada u predsjedničkoj kampanji? Ma ne, ne bi to učinio predsjednički kandidat koji se zalaže ne za pravdu, već za Pravdu, koji je veliki borac za čiste račune i protiv korupcije – naravno da se ne može boriti protiv sebe samog – i koji kaže da država treba čuvati branitelje kao što su oni čuvali nju. Tako, dok su branitelji svojim životima čuvali Hrvatsku, Ivo Josipović se bavio znanstvenim radom, pa je objavio, 1994. godine, i članak pod naslovom: Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije: Osvrt na rezoluciju Saveta bezbednosti br 827/1993. Uostalom, da nam se ne prigovori da smo članovi obavještajnog podzemlja koje izmišlja gadosti o njemu, a s kojim će se obračunati, kako je to prof. Josipović nedavno javno rekao, prenosimo poveznicu na stranicu (http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0022-60849401013J) iz Srpskog citatnog indeksa: Jugoslovenska revija za međunarodno pravo 1994, vol. 41, br. 1-2, str. 13-32 jezik rada: srpski neklasifikovan Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije: Osvrt na rezoluciju Saveta bezbednosti br 827/1993 Josipović Ivo Pravni fakultet, Zagreb Sažetak Rezolucija Saveta bezbednosti br 827(1993) od 27 aprila 1993 godine kojom je usvojen izveštaj generalnog sekretara podnesen na osnovu rezolucije br 808(1993) zajedno sa Statutom Međunarodnog tribunala za nekadašnju Jugoslaviju predstavlja završni rezultat jednog dugog napora međunarodne zajednice da se suprotstavi teškim povredama međunarodnog humanitarnog prava na jugoslovenskim prostorima. Taj rad je započet neposredno rezolucijom br. 780 (1992) i u njemu su učestvovali najistaknutiji stručnjaci iz više zemalja i mnogih nevladinih organizacija. Istorijski gledano Tribunal za nekadašnju Jugoslaviju ima svoje mesto u veoma dugom procesu razvoja međunarodne kaznene intervencije. Taj proces započinje pokušajem da se sudi Kajzeru Viljemu II za zločine u Prvom svetskom ratu nastavlja se tokom Drugog svetskog rata tim što nije mirovao ni u međuratnom periodu. Posle Drugog svetskog rata dobijeni su i prvi praktični rezultati suđenje u Nirnbergu i Tokiju i Nirnberska načela potvrđena kao opšta pravila međunarodnog prava. Između 1947 i 1954 godine pripreman je nacrt Kodeksa zločina protiv mira i bezbednosti čovečanstva i Statut stalnog međunarodnog krivičnog suda. Prekid do koga je došlo trajao je do 1974 godine kada je usvojena definicija agresije. Ovi projekti do sada nisu završeni. U takvoj situaciji svetska zajednica nije imala izbora. Pribegla je osnivanju ad hoc Tribunala za nekadašnju Jugoslaviju. Pravni osnov za to su odredbe člana 29 i Glave VII Povelje UN Zbog toga su nastali sporovi među stručnjacima ali je sasvim izvesno da je Tribunal osnovan u jednoj više demokratskoj proceduri da na to ukazuju i njegov sastav i način izbora sudija nego što je to bio slučaj sa Međunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu. Nadležnost Međunarodnog ad hoc tribunala za nekadašnju Jugoslaviju odgovara zbivanjima u tim sukobima i počiva na odredbama Ženevskih i Haških konvencija kao i na Nirnberškom načelima. Pored toga osnov nadležnosti je i Konvencija o kažnjavanju i sprečavanju zločina genocida. Istovremeno ona odgovara i krivičnim zakonodavstvima svih država u sukobu. Izvesno je da bi postepeno moglo i da se preciznije reše pitanja procedure i same organizacije (na primer načelo non bis in idem i sl) za šta po svemu sudeći postoje i mogućnost i dobra volja. Kroz sve to imalo bi osnova da se očekuje da praksa i iskustva Tribunala doprinesu brzoj realizaciji ideje u vezi sa Kodeksom zločina protiv mira i bezbednosti čovečanstva i stalnog međunarodnog krivičnog sudstva. Ključne reči International Criminal Tribunal; Resolution No 872 (1993); international humanitarian law; war crimes; crimes against humanity; genocide; UN Charter Dakle, Ivo Josipović 1994. godine objavljuje članak, na srpskom jeziku, u Jugoslovenskoj reviji za međunarodno pravo. U potpisu članka izostavio je Republika Hrvatska, iako smo već tri godine bili priznata država. Vrijeme je to rata, kad nismo imali diplomatske odnose s državom u kojoj je izlazio taj časopis, kad nam je vojska te države radila o državi i glavi. I, što je autor ovog teksta podebljao u prenesenom Sažetku, za Ivu Josipovića se nije radilo o prostorima bivše Jugoslavije, već o jugoslovenskim prostorima. Nije to tek nevina pogrješka. Ivo Josipović je ipak pravnik. A oni brzo shvate i znaju važnost preciznog izražavanja. Jednostavno, Ivo Josipović 1994. po ovome što vidimo nije eksplicitno priznavao Republiku Hrvatsku, za njega su to bili „jugoslovenski prostori”. Priznaje li ju danas? Strah nas Približava se drugi krug predsjedničkih izbora, i prema anketama u vodstvu je prof. dr. Ivo Josipović. U javnosti mediji o njemu stvaraju sliku kao o istaknutom znanstveniku iz područja prava - sveučilišnom profesoru, i skladatelju, te kao o čovjeku čistog morala i prošlosti, bez afera. Uostalom, sam Josipović na internetskoj stranici svoje kampanje za sebe kaže: ”Sveučilišni sam profesor, saborski zastupnik i skladatelj. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predajem Kazneno procesno pravo, Međunarodno kazneno pravo i Prekršajno pravo. Član sam više domaćih i međunarodnih pravničkih i umjetničkih udruga. Objavio sam 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima i napisao oko 50 skladbi koje izvode eminentni hrvatski i strani umjetnici.” Ukratko, po svemu navedenom izgleda da se radi o istinskoj vertikali hrvatskog društva. No, kad se raščlane sastavnice životopisa Ive Josipovića, postaje jasno da je istinito jedino ono što bi trebalo biti najmanje važno za predsjednika države, a to je njegov hobi – glazba. Ostale dvije odrednice Ive Josipovića, znanstvena (sveučilišna) karijera i neokaljanost teško da mogu proći imalo objektivnu recenziju. U svojoj biografiji Ivo Josipović uopće ne spominje svoje djelovanje izvan matične kuće (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) u devedesetim godinama. U televizijskom sučeljavanju s Milanom Bandićem priznao je ipak da je protiv njega donesena prvostupanjska presuda prema kojoj je dužan vratiti novac koji je izvukao iz Komercijalne banke kroz Štedno-kreditnu zadrugu Zlatica. No, prokomentirao je to riječima da ako on i ne vrati izvađeni novac, da nitko ne će izgubiti niti kune, budući da će zadruga dobiti novac od banke. Dodao je da su i drugi hrvatski građani na taj način vadili svoj novac, što je, osim što je neistinito i vrlo licemjerno. Naime, ogromna većina građana nije sjedila u Upravnom vijeću te štedno-kreditne zadruge (poznate i po «Kregarovom kreditu», dakle po kreditima koje su određeni ljudi bliski upravi štedionice dobivali pod višestruko povoljnijim uvjetima od običnih smrtnika). Osim toga, ta je štedionica osnovana kapitalom udruge građana Posmrtna pripomoć, u čijem su Nadzornom odboru sjedili, između ostalih, pogodite tko? Ivo Josipović i Josip Kregar. To što je koliko se zna protuzakonito da neprofitna organizacija, kakva je Posmrtna pripomoć, osniva kao tvrtke kćeri profitne tvrtke kao što je štedno kreditna zadruga Zlatica je, valjda, sitan previd Nadzornog odbora i uvaženih profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Došli smo tako i do znanstvenog opusa dr. Ive Josipovića. Već sam pogled na deset priznanja i nagrada koje je on dobio ukazuje na nelogičnost: od tih 10 nagrada 9 ih je vezano uz glazbu, a onu preostalu, desetu, prof. dr. Ivo Josipović dobio je još kao student - Rektorovu nagradu za najboljeg studenta Pravnog fakulteta 1978. godine. Dakle, istaknuti pravni stručnjak nije dobio niti jedno priznanje za rad u svojoj struci, pravu. Osim priznanja, postoje i znanstveni i stručni članci kao važno mjerilo znanstvene kvalitete nekog znanstvenika. Prof. dr. Ivo Josipović u svojoj biografiji tvrdi: ”Objavio sam 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima”. Zaista se radi o lijepom broju radova. No, uvidom u baze podataka o objavljenim radovima dobije se temeljitija, i bitno drugačija slika o znanstvenom opusu jednog redovnog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Najprije smo zavirili u bazu Web of science (Web of knowledge, http://isiwebofknowledge.com/), najopsežniju bazu znanstvenih radova u svijetu. U nju su uključeni svi radovi objavljeni u časopisima koji se referiraju u bazi Current Contents (CC). Ukratko, CC časopisi su oni koji izlaze redovito, i koji radove njima poslane uredništvo časopisa šalje priznatim stručnjacima određenog područja na (anonimnu) recenziju, ili na više njih. Od 85 radova Iva Josipovića u tu, visoku kategoriju, ulaze samo 2, oba iz muzikologije, dakle, niti jedan iz osnovne struke profesora Josipovića. Slijedeća baza podataka koju smo pregledali je Hrvatska znanstvena bibliografija, koja navodi sve radove pojedinih znanstvenika od 1996., svrstane prema vrstama radova. Tako nalazimo da je prof. Josipović objavio: Autorske knjige (3) Uredničke knjige (1) Poglavlja u knjizi (10) Znanstveni radovi u drugim časopisima (3) Radovi u postupku objavljivanja (1) Nećemo, i ne možemo detaljno ulaziti u svaki od navedenih radova, već ćemo samo izdvojiti nekoliko «sitnica» koje odmah upadaju u oči. Od tri autorske knjige, prva je samostalni uradak prof. Josipovića u izdanju njegovog matičnog Pravnog fakulteta. Preostale dvije istog su naslova, od istih autora, isti je izdavač, ista godina objavljivanja. Kad se pogleda opširniji prikaz tih knjiga, uoči se jednak broj stranica, slične ključne riječi, ali i posve identični ISNB broj za obje knjige, što znači da se radi o istoj knjizi. Pregledom poglavlja u knjizi može se vidjeti da je stvaran broj manji od 10, ima tu istih radova (3 i 4, odnosno 9 i 10), te radova od kojih je jedan prijevod drugog na engleski (6 i 7). Posebice su dojmljivi izdavači knjiga u kojima se nalaze ta poglavlja. Primjerice, građanske udruge (Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava), koje zasigurno nemaju nezavisne recenzente za radove koje objavljuju. Među izdavačima su i Pravni fakultet u Zagrebu, Inženjerski biro Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Od 3 znanstvena rada u drugim časopisima, radovi 2 i 3 predstavljaju isti rad na hrvatskom, odnosno engleskom jeziku (najvjerojatnije se radi o dvojezičnom časopisu). Jasno nam je da je pravo u nekoj mjeri «nacionalna» znanstvena disciplina, i da će stoga znatan udio radova biti objavljen u časopisima i knjigama domaćih izdavača. Kod prof. Ive Josipovića je, međutim, zanemariv udio radova koji su prošli bilo kakvu recenziju. Osim toga, usporedili smo Josipovićev znanstveni opus na temelju ovdje analiziranih baza znanstvenih djela, Web of Knowledge (Web of Science) i Hrvatske znanstvene bibliografije, s opusom nekih drugih redovitih profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu. Usporedba je porazna za prof. Josipovića. Neki njegovi kolege imaju nezanemariv broj CC radova (dakle, radova visoke kategorije), da o ostalim radovima i ne govorimo. Na službenoj internetskoj stranici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (www.pravo.hr) može se vidjeti i popis djelatnika. Mnogi su djelatnici na svoju stranicu tog popisa stavili, a što bi drugo, popis svojih radova, znanstvenih, stručnih, ostalih. Prof. Ivo Josipović nije iskoristio tu priliku. Možda tada ne bi broj njegovih radova u njegovim biografijama varirao od «pedesetak» do najnovijih 85, kako je napisao na svojoj internetskoj stranici kampanje. A da nije možda zgodno i sakriti poneki rad? Pogotovo sada u predsjedničkoj kampanji? Ma ne, ne bi to učinio predsjednički kandidat koji se zalaže ne za pravdu, već za Pravdu, koji je veliki borac za čiste račune i protiv korupcije – naravno da se ne može boriti protiv sebe samog – i koji kaže da država treba čuvati branitelje kao što su oni čuvali nju. Tako, dok su branitelji svojim životima čuvali Hrvatsku, Ivo Josipović se bavio znanstvenim radom, pa je objavio, 1994. godine, i članak pod naslovom: Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije: Osvrt na rezoluciju Saveta bezbednosti br 827/1993. Uostalom, da nam se ne prigovori da smo članovi obavještajnog podzemlja koje izmišlja gadosti o njemu, a s kojim će se obračunati, kako je to prof. Josipović nedavno javno rekao, prenosimo poveznicu na stranicu (http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0022-60849401013J) iz Srpskog citatnog indeksa: Jugoslovenska revija za međunarodno pravo 1994, vol. 41, br. 1-2, str. 13-32 jezik rada: srpski neklasifikovan Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije: Osvrt na rezoluciju Saveta bezbednosti br 827/1993 Josipović Ivo Pravni fakultet, Zagreb Sažetak Rezolucija Saveta bezbednosti br 827(1993) od 27 aprila 1993 godine kojom je usvojen izveštaj generalnog sekretara podnesen na osnovu rezolucije br 808(1993) zajedno sa Statutom Međunarodnog tribunala za nekadašnju Jugoslaviju predstavlja završni rezultat jednog dugog napora međunarodne zajednice da se suprotstavi teškim povredama međunarodnog humanitarnog prava na jugoslovenskim prostorima. Taj rad je započet neposredno rezolucijom br. 780 (1992) i u njemu su učestvovali najistaknutiji stručnjaci iz više zemalja i mnogih nevladinih organizacija. Istorijski gledano Tribunal za nekadašnju Jugoslaviju ima svoje mesto u veoma dugom procesu razvoja međunarodne kaznene intervencije. Taj proces započinje pokušajem da se sudi Kajzeru Viljemu II za zločine u Prvom svetskom ratu nastavlja se tokom Drugog svetskog rata tim što nije mirovao ni u međuratnom periodu. Posle Drugog svetskog rata dobijeni su i prvi praktični rezultati suđenje u Nirnbergu i Tokiju i Nirnberska načela potvrđena kao opšta pravila međunarodnog prava. Između 1947 i 1954 godine pripreman je nacrt Kodeksa zločina protiv mira i bezbednosti čovečanstva i Statut stalnog međunarodnog krivičnog suda. Prekid do koga je došlo trajao je do 1974 godine kada je usvojena definicija agresije. Ovi projekti do sada nisu završeni. U takvoj situaciji svetska zajednica nije imala izbora. Pribegla je osnivanju ad hoc Tribunala za nekadašnju Jugoslaviju. Pravni osnov za to su odredbe člana 29 i Glave VII Povelje UN Zbog toga su nastali sporovi među stručnjacima ali je sasvim izvesno da je Tribunal osnovan u jednoj više demokratskoj proceduri da na to ukazuju i njegov sastav i način izbora sudija nego što je to bio slučaj sa Međunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu. Nadležnost Međunarodnog ad hoc tribunala za nekadašnju Jugoslaviju odgovara zbivanjima u tim sukobima i počiva na odredbama Ženevskih i Haških konvencija kao i na Nirnberškom načelima. Pored toga osnov nadležnosti je i Konvencija o kažnjavanju i sprečavanju zločina genocida. Istovremeno ona odgovara i krivičnim zakonodavstvima svih država u sukobu. Izvesno je da bi postepeno moglo i da se preciznije reše pitanja procedure i same organizacije (na primer načelo non bis in idem i sl) za šta po svemu sudeći postoje i mogućnost i dobra volja. Kroz sve to imalo bi osnova da se očekuje da praksa i iskustva Tribunala doprinesu brzoj realizaciji ideje u vezi sa Kodeksom zločina protiv mira i bezbednosti čovečanstva i stalnog međunarodnog krivičnog sudstva. Ključne reči International Criminal Tribunal; Resolution No 872 (1993); international humanitarian law; war crimes; crimes against humanity; genocide; UN Charter Dakle, Ivo Josipović 1994. godine objavljuje članak, na srpskom jeziku, u Jugoslovenskoj reviji za međunarodno pravo. U potpisu članka izostavio je Republika Hrvatska, iako smo već tri godine bili priznata država. Vrijeme je to rata, kad nismo imali diplomatske odnose s državom u kojoj je izlazio taj časopis, kad nam je vojska te države radila o državi i glavi. I, što je autor ovog teksta podebljao u prenesenom Sažetku, za Ivu Josipovića se nije radilo o prostorima bivše Jugoslavije, već o jugoslovenskim prostorima. Nije to tek nevina pogrješka. Ivo Josipović je ipak pravnik. A oni brzo shvate i znaju važnost preciznog izražavanja. Jednostavno, Ivo Josipović 1994. po ovome što vidimo nije eksplicitno priznavao Republiku Hrvatsku, za njega su to bili „jugoslovenski prostori”. Priznaje li ju danas? Strah nas |
- 11:38 - Komentari (42) - Isprintaj - #
07.01.2010., četvrtak
|
IVO JOSIFOVIĆ (drugi prilog za biografiju našeg intelektualca) evo omiljenog jezika i omiljenog izričaja našeg ive.. morti ima... some answer Tijekom jednog od predizbornih sučeljavanja Ivo Josipović, jedan od kandidata za predsjednika neovisne Hrvatske, oštro je izjavio kako će, figurativno kazano, slomiti vrat svima onima koji protiv njega pišu na raznim portalima a svoje podatke crpe iz, po njemu, nekakvih para-obavještajnih struktura. Upravo zbog ove izjave javnosti treba razotkriti od kud SDP-ovom predsjedničkom kandidatu ovakvi boljševički porivi. Kome to jedan ugledni pravnik koji sebe predstavlja pravednikom i deklariranim antifašistom te stremi biti predsjednikom svih hrvatskih državljana prijeti i zbog kojih razloga ? Potomak rigidnog boljševika Uzroke ovakvim prijetnjama treba tražiti u svjetonazoru i obiteljskom naslijeđu ali i interesima strukture ljudi iz koje Josipović vuče korijene. Naime, Ante Josipović, otac predsjedničkog kandidata Ive Josipovića, kao 18-godišnjak je 1942. otišao iz Baške Vode u Biokovo, gdje se priključio malom partizanskom odredu koji je godinu dana kasnije prerastao u 11. dalmatinsku brigadu, partizansku postrojbu poznatu po stravičnim zločinima nad franjevcima na Širokom Brijegu i ratnim zarobljenicima na Kočevskom Rogu. Minobacači 11. dalmatinske pred samostanom na Sirokom Brijegu Naravno, Ante Josipović sa svojom matičnom postrojbom nije bio na Širokom Brijegu niti na Kočevskom Rogu. Nije bio tamo, jer je nešto ranije po partijskoj zadatku poslan u izbjeglički logor u El Shattu. Po povratku je, sudeći prema njegovoj službenoj, biografiji, bio jedan od čelnih ljudi OZNE u Vrgorcu a u dva mandata je bio upravitelj po zlu poznatog Golog otoka. Sudeći prema podacima iz njegove službene biografije, danas 85-godišnji Ante Josipović bio je u vrijeme strahovlade Dušana Dragosavca i Milke Planinc (također ratne pripadnice 11. dalmatinske brigade) dogurao i do uglednog člana CK SKH i jednog od ljudi koji je lomio kralješnicu hrvatskim „proljećarima“. Ostaci jugoslavenskog sustava žele nastaviti proces skrivanja vlastitih zločina Državni organi, bar koliko je poznato, nisu do sada obavili razgovore sa Josipovićem-starijim na temu poslijeratnih zločina OZNE u okolici Vrgorca i Ljubuškog ali ni na temu njegove uloge na Golom otoku. Posebice, stariji Josipović nije istražnim organima Republike Hrvatske iznio svoja saznanja o ulozi svojih nekadašnjih suboraca iz 11.. dalmatinske brigade u ratnim i poratnim zločinima, pa tako ni o ulozi svoje nekadašnje partijske šefice Milke Planinc, ratne političke komesarke u četi za vezu 11. dalmatinske brigade. Knjiga Milana Rake i Slavka Družijanića „11. dalmatinska (biokovska) brigada', Split 1987.“ otkriva da su uz Milku Maladu-Planinc pripadnici ove postrojbi bili: Vuk Anđelinović, ujak današnje predsjednice HNS-a Vesne Pusić; Adolf Dragičević, danas akademik i ugledni član HNS-a; Branko Kadijević, rođeni brat Veljka Kadijevića; Albert Štambuk, Stjepan i Jerko Nobilo, Emil Goldstein, Srećko Freundlich, Salamon Finci, Petar Mioč, Simo Dubajić, Ivan Guvo, Ljubo Periša, Andrija Krilić, Grga Markić, Martin Gabričević, Jure Talajić, Ahmed Šeremet, Vicko Mucić, Nikola Maršić, Ljubo Barbarić, Ivo Franković, Dominko Antunović, Milan Rako, Ante Čepić i mnogi drugi. Svjedočenje Ivana Gugića, također pripadnika ove postrojbe, kazuje da je po zapovjedi Dušana Koraća, političkog komesara 26. divizije od pripadnika ove brigade formirana tzv. ubilačka četa odgovorna za smrt nekoliko desetaka tisuća ljudi Međutim, nekome je u interesu da se o ovim svirepim ratnim zločinima i dalje šuti Kad se pogledaju ova imena s pravom se pitamo živi li struktura zloglasne 11. dalmatinske brigade i danas te želi li to na čelo Republike Hrvatske dovesti sebi bliskog predsjednika te tako i dalje sprječavati istrage o zločinima ove postrojbe i njenih pripadnika na koncu i nakon II. Svjetskog rata ? Služeći se dobro znanom zamjenom teza, predsjednički kandidat SDP-a o ovome šuti. Vlastiti politički prioritet daje suradnji s pravosudnim organima Srbije i sudskim procesima nad hrvatskim braniteljima. Naravno, očekujući od Srbije dokaze za navodne zločine koje su počinili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu. Istovremeno, kao zaliven šuti o zločinima sustava na čijim ostacima želi zasjesti u fotelju predsjednika Republike Hrvatske. Ante Božić PS Volio bih znati jel postoji neko majka koja bi kćerku dala za našega IVA? Postoji... Isto nije "plemenita roda" SVOJ PRAVOSLAVNOJ BRAĆI ŽELIM RADOSTAN BOŽIĆ -HRISTOS SE RODI!- |
- 09:34 - Komentari (12) - Isprintaj - #
03.01.2010., nedjelja
|
MOJ STARI JUGU NIJE VOLIO eto bio sam spremio "ANĐELA ISKRENOSTI" al eto ne daju mi "tojfelčići/šejtančići/demončići" mira... neki deftonov@ frend, uredno jugoslovenski odgojen, elaborira stanje u državi koja je krepala (strvine krepavaju, pardon ugibaju)a iz čijeg je smeća iznikla i naša država.... (za svaku "biljku" je potrebno malo gnojiva: da procvijeta!) Često, još tamo od 72. , moram objašnjavati zašto sam nacionalist i katolički fundamentalist (naravno po komunističko-liberalnoj metrici) "Kad sam kao mali došao u grad.." like Johny Štulić von Utrecht, i ja sam samom sebi dao nadimak... Znači te 72. stižem u Zagreb, glavni grad SR Hrvatske, imam singlice T.Jonesa, Stonesa, M.Hopkins.. i DUAL gramofon. Slušam Radio Luxemburg, igram košarku na Savi....čitam i gledam "START" Imam traperice "u trapez" Na tramvajskom okretištu Savskog mosta u opskurnoj birtiji "arlauču narodnjaci" valjda su se cajke tada tako zvale. Mlad, crn i visok, a iznad svega naivan, te iste zime pišem tom istom "STARTU" kako sam vidio i čuo to što gore navodim: - kao ne mogu vjerovati. I očekujem objavu tog mog "strašnog teksta" (Do danas ga ne objaviše) 1. E tu ću umetnuti slovo o Veselku Tenžeri,(zbog STARTA) koji je za nas "bio pojam" , em Hrvat, em intelektualac,em... Negdje osamdesetih me jedan moj "ognjištar" (naime u to doba nije bilo ovih "mikrovalki") upozorio da Tenžera baš nije bio -naš, ma šta god to bilo! Ja mu ne vjerujem, mislim to su niihova "imocka zanovjetanja" Negdje 90-tih čitam Dr.fra Ivu Bagarića "KUMRANSKI RUKOPISI I NOVI ZAVJET" i nažalost potvrđuje se tvrdnje mog "ognjištara". 2 92/93 u društvu fine gospode "lamentiram" o turbo folku,bla bla....te mi jedan od dotične gospode pita "A tko su vlasnici tih prostora koji u vrijeme rata usred Grada puštaju takvu , nazovimo glazbu?" Rekoh-Nemam pojma a nije ni važno.. A gospodin će "e vidiš važno je, to su upravo pripadnici tzv "najžešćih Hrvata" -Hercegovci i ostali "ognjištari" Osta sam bez teksta! 3. Već smo u 21.stoljeću, tri zabave kojima prisustvujem, svadbe, veselice...u vrlo kratkom vremenu svršavaju s "narodnjacima", kuruzom ala SUADA; SUADA ili Đokom Balaševićem, za kojega mi jedna intelektalka tvrdi da je on mješavina B.Dylana i J.J.Cale (išao sam povraćat) i sličnim "jadikovkama" uz bučno odobravanje mlade i obrazovane publike! 4. Zašto sad toliko likova, odjednom! Živio sam u državi koja se zvala Jugoslavija i znam da nisam morao, "za zakletvi Titu spevati stih" (BALAŠEVIĆ) a niti napadati kršćanski nauk a veličati socojalistički (TENŽERA) Kako reče dr.Rašković (za svoje Srbe) "Mi smo lud narod" Jesmo li im STVARNO braća u tom ludilu? Pošto je većina svijeta osjetljiva samo na lovu i fizičku bol, nakon ovih uvodnih besjeda, ja ću o tom tzv.životu u SFRJ..utemeljenom na prvim dvijema kategorijama..... Neću se vraćati u daleku prošlost 45.-70. kad je sve cvalo od bratstva i jedinstva i kad su narodi i narodnosti uživali plodove svoga rada, ko što rekoše dečki iz "Top liste nadrealista" -60 keka na kraju mjeseca, drug moj.... A. Drug Tito je bio tako dobar, da je mog starog pustio u Njemačku...iz drugog pokušaja.. Drug Tito je bio tako dobar, da su ga na Brijunima posjećivali svi svjetski hohštapler.... Drug Tito je posebno volio kad mu je dolazila S.Loren, mora se priznati da je taj omaleni "šloser/šajser" imao ukusa, unatoč tome što je izgledao kao retardina bundeva.. Drug Tito i Jovanka su u znoju lica svoga skupljali jastoge, kavijar i šampanjac, neće valjda radničku klasu opterećivati takvim poslovima Drug Tito je bio tako obljubljen i na zapadu i na istoku i u sredini, tako da se sva trgovina drogom i oružjem odvijala preko njegove firme, Jugoslavija d.d. Drug Tito je bio i socijalno osjetljiv, te je u svakoj regiji imao po jednu do dvije rezidencije..u kojem su dežurali ugostiteljski radnici i pripadnici SDBa (tako se rešavao problem nezaposlenosti....u Jugoslaviji nije bilo nezaposlenih...samo bezposlenih) Drug J.Blažević, koji je "najsvetija" točka u razvoju pravne znanosti (osudio je svetca Katoličke Crkve) je utro put pravnicima tipa Nobilo, Prodanović i Josifović... Drug Šuvar je tako dobro reformirao školstvo da ga ni jezuiti nisu uspjeli u podpunosti oživjeti... Za početak je zabranio gimnazije, nasreću sam izbjegao taj zločinački pokušaj .... U Jugoslaviji se tako pazilo na potrošnju benzina, da sam svog "spačeka" vozio samo neparnim danima.. A kako se tek pazilo na električnu energiju, svaki dan si mogao koristiti bojlere i rasvjetu između 10-16 sati.. A tek kava... Za 20 deka kave si mogao podmititi i saveznog inspektora....ne zato što je bila skupa..nego je nije bilo.... A nevladine udruge su se osnivale svakodnevno.......Genex, Impex, Astra..., Ispričavam se svim jugoslovenskim znanstvenicima i političarima za koje se nije našlo mjesta u ovom kratkom pregledu "Neverlanda" B Drug Tito je bio tako temeljit, da je za mojim starim poslao "stare" Perkoviće, Nobile,Josifoviće..da ga ubiju ako to bude u intersu partije.. Njihovi potomci su danas "ugledni" savjetnici Šćepana malog, odvjetnici i predsjednički kandidati... Drug Tito je toliko pazio na svoje životinje na Brijunima, da ga se neki pavijani i danas rado sjećaju.. Drug Tito se toliko intimizirao sa svojim rezidencijama, tako da drugarica unučica Saša(valjda je ime dobila po Rankoviću, nadam se) traži da joj Hrvatska Država "vrati" rezidenciju njenog dede, da bi mogla izvoditi instalacije i preformanse s Radetom Sherbedziom, Mirom Furlani... &co Potomci te komunističke elite su tako evoluirali da su na kružnici evolucije vraćaju prema početku...amebama i paramecijima... Evo dva vica o komunizmu i kapitalizmu, dvije inačice robovlasničkog sustava-- Razlika između komunizma i kapitalizma? U kapitalizmu čovjek iskorištava čovjeka..! U komunizmu.....je obrnuto!!! Mujo i Haso polažu marksizam Faruk čeka u birtiji... Dolazi Mujo.. Faruk: I? Mujo: Pao sam, nisam znao razliku između komunizma i kapitalizma-- Faruk: A Haso? Mujo: On je znao, pa ga je murja odvela..! Evo i trećeg Dragi drugovi Ja radim na takvom radnom mjestu, na kojem ne mogu ništa ukrasti. Zato vas molim da me stavite na neko drugo radno mjesto gdje mogu krasti ili mi dignite plaću! .. |
- 11:39 - Komentari (15) - Isprintaj - #
01.01.2010., petak
|
NAŠ PREDSJEDNIK- nakon tipusa koji svijedoči, lažno, kao svjedok tužiteljstva skupa s savom štrbcem i puhovskim... u haagu, pokušajmo izabrati uglednog "jugoslovenskog" kompozitora..... Josipović - mačak u vreći Svojom imovinom Josipović je daleko premašio sve dužnosnike SDP-a, a na bogatstvu bi mu mogli pozavidjeti i poznati tajkuni Kerum i Jambo ZORAN MILANOVIĆ Ako bi se SDP doista opredijelio za Ivu Josipovića kao predsjedničkoga kandidata, u HDZ-u bi već mogli otvoriti pobjednički pjenušac. Najprije stoga što Josipović ne ostavlja dojam respektabilnog političara, a još manje državnika i lidera kakav bi nesumnjivo trebao i morao biti budući petogodišnji stanovnik Pantovčaka. Da je to tako, mogli smo se uvjeriti nakon njegova televizijskog nastupa u HTV-ovoj emisiji »Nedjeljom u dva«. Naime, od Josipovića ni nakon punih 60 minuta, koliko traje emisija, nismo mogli saznati ništa što u ovom trenutku sigurno zanima hrvatske građane, od primjerice odgovora na pitanje tko ga je uopće iz SDP-a predložio za kandidata i kakav bi suradnički tim okupio da kojim slučajem i uđe u utrku za Mesićeva nasljednika, do toga kako bi kao eventualni budući predsjednik funkcionirao u aktualnoj krizi. Za gotovo sva ta konkretna pitanja Josipović je imao spremljen odgovor: »Prerano je još o tome govoriti«! Pa ako je prerano o tome govoriti, postavlja se sasvim logično pitanje zašto se on uopće prerano samoproglasio predsjedničkim kandidatom. Nije valjda samo zbog toga da brojni mediji danima o Josipoviću »skladaju« panegirike kao o »vrhunskom glazbeniku, profesoru i stručnjaku za haaška pitanja«, ne bi li se interes javnosti odvukao od jedne druge teme o kojoj Josipović nerado govori. Naime, vrsni poznavatelji njegova lika i djela dobro znaju da je pretendent na Mesićev stolac preko krovne udruge HDS uspostavio monopol na tržištu autorskih, srodnih i kopirnih prava. U zagrebačkom SDP-u već i vrapci na grani cvrkuću da ta udruga preko HDS-ZAMP-a godišnje ubire desetine milijuna eura te kako se krajnje nepravedno raspoređuje to silno bogatstvo. Naime, brojni nositelji autorskih prava godinama se bezuspješno žale da dobivaju mrvice, a da se milijunski iznosi plasiraju u projekte koje kontrolira upravo profesor Josipović. Iznose pak koji se na taj način ubiru, pod krinkom zaštite autorskih prava, mnogi nazivaju čistim reketom i klasičnom pljačkom. Josipovićeva udruga autorske milijune plasira ili u projekte pod okriljem HDS-a ili u druge tvrtke, kao što se to svojedobno dogodilo u Gaj grupi. A kada je nakon svega izbila poznata afera u toj posmrtnoj pripomoći, Josipović je elegantno utekao iz Nadzornog odbora Gaj grupe i s mjesta predsjednika NO-a s njom povezane Štedionice Zlatica. Znakovito je da u emisiji »Nedjeljom u 2« na izričit upit o nadzornikovanju Josipović prešućuje NO Gaj grupe vjerojatno zato što je tvrtka ostala upamćena po mešetarenju i utaji novca posmrtne pripomoći. Ipak, ono što je javnost mogla saznati iz spomenutog Josipovićevog televizijskog nastupa jest notorna činjenica njegova maestralnog bogatstva. Kao strastveni kolekcionar skupih i luksuznih stanova, osim što živi u stanu od više od 200 četvornih metara, u njegovoj imovinskoj kartici navedeno je još da ima stan u Zagrebu od 138 kvadrata, stan od 110 kvadrata, ušteđevina mu se popela na 300.000 eura, a slijedi ga supruga s tri stana iz nasljeđa i jednim zemljištem te četvrtinom stana kupljenim za 665.000 kuna, i da ne nabrajamo. Svojom imovinom Josipović je daleko premašio sve dužnosnike SDP-a, a na bogatstvu bi mu mogli pozavidjeti i poznati tajkuni Kerum, Jambo, ali i mnogi drugi. Zato bi bilo pošteno, tvrde u zagrebačkom SDP-u, da u kampanji, ako do nje uopće dođe, Josipović istupi pod egidom »bogatuna za predsjednika« kako građani ne bi birali »mačka u vreći«! U Gaju tom kukavica kuka Tekst »Josipović - mačak u vreći«, objavljen prošloga tjedna na ovom istom mjestu, izazvao je burno reagiranje koordinacije triju udruga (HDS-a, HUZIP-a i ZAPRAF-a). U njemu se najprije zlonamjerno i netočno navodi »da je neshvatljivo da u 21. stoljeću, u uglednim i ozbiljnim novinama, jedan novinar ta prava (misli se na zaštitu autorskih prava-op.a.) naziva 'reketom' i 'pljačkom'«. Zlonamjernost i netočnost ogleda se u tome što nisam ja to nazvao reketom i pljačkom, nego sam napisao da »iznose koji se na taj način ubiru... mnogi nazivaju čistim reketom i klasičnom pljačkom«. A ti mnogi imaju svoja imena i prezimena poput Željka Brigljevića, šefa tvrtke Makro Mikro, koju je, kako se navodi u tjedniku Nacional od 13. ožujka 2007. tužio HDS-ZAMP jer u radijskoj reklami ismijava njihovu odluku o ubiranju naknada za elektroničke uređaje i medije. U spornoj reklami navodi se: »Na snazi je zakon koji omogućava društvu ZAMP da za svaki kupljeni CD, DVD, MP3, bilo koju memorijsku karticu za fotoaparate , računalo I-po USB stick i rekorder izvuče iz vašeg džepa od osam lipa do 160 kuna«. Ono što HDS-ZAMP smeta je nastavak reklame: »U svakom Makro Mikro dućanu za kupnju medija i uređaja opljačkat ćemo vas baš za toliko, ni za lipu više!«. No, tri dana nakon što se reklama počela vrtjeti na pet radiopostaja, sve osim jedne prestale su je emitirati. A Brigljević u Nacionalu tvrdi: »Ljudi iz ZAMP-a zaprijetili su svim radiostanicama da će im naplaćivati naknade za emitiranje glazbe po cjeniku, a ako prestanu, onda će se plaćati po dogovoru«. Brigljević je i konkretno naveo da »Ivo Josipović lobira za HDS-ZAMP«! Nadalje, koordinaciju triju udruga posebno je iziritirao dio teksta o »brojnim nositeljima autorskih prava koji se godinama bezuspješno žale da dobivaju mrvice, a da se milijunski iznosi plasiraju u projekte koje kontrolira Josipović«. O nezadovoljstvu skladatelja, izvođača i diskografa prije Vjesnika pisale su i druge novine od Vijenca, Novog lista, Nacionala koji je na tu temu citirao jednog slavnog hrvatskoga glazbenika: »Ni mi ne znamo kako HDS obračunava vrijednost autorskih prava... Događa se da skladatelj dobije novac premda nije napravio kompoziciju, a kamoli hit. I obratno, pjesma se vrti na radiostanicama, a tantjema nema«. A što se tiče milijunskih iznosa koji se plasiraju u projekte koje kontrolira Josipović, u koordinaciji triju udruga kažu: »Od svih projekata HDS-a on sudjeluje jedino u Muzičkom biennalu, za koji je izdvojen samo manji dio tog novca, ukupno 1. 507.143,50 kuna za dvije godine«. No, o kakvim je stvarnim radnjama prof. Josipovića zapravo riječ, ilustrira nam novinarka Bosiljka Perić-Kempf koja je u Vijencu od 15. studenoga 2001. godine obznanila da je te godine od Ministarstva kulture HDS dobio 920.000 kuna, od čega je za Josipovićevo biennale odobreno 500.000 kuna, a za produkciju pet kompaktnih ploča 180.000 kuna. »Malo je čudno što za takve projekte Josipović ne koristi novac vrlo prosperitetnog HDS-a, nego se natječe za glazbeni novac Ministarstva kulture, što ga odobrava komisija u kojoj, nećete vjerovati - sjedi on sam«, konstatira Bosiljka Perić-Kempf. A što jedan »haaški ekspert i avangardni skladatelj« uopće ima raditi u Nadzornom odboru, primjerice, Gaj grupe - tvrtke koja je ostala upamćena po mešetarenju i utaji novca posmrtne pripomoći iz koordinacije triju udruga ni da zucnu. Čini se da je HDS-u, HUZIP-u i ZAPRAF-u više stalo do Josipovićeve bolje prošlosti, nego do golih činjenica. Post je objavljen 15.07.2009. u 17:23 sati. ovo je prvi prilog za stvarnu biografiju podbiokovskog jugoslovenčića |
- 15:43 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Svibanj 2024 (1) Travanj 2024 (3) Ožujak 2024 (13) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (7) Prosinac 2023 (8) Studeni 2023 (9) Listopad 2023 (6) Rujan 2023 (4) Kolovoz 2023 (7) Srpanj 2023 (2) Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (4) Travanj 2023 (5) Ožujak 2023 (7) Veljača 2023 (5) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (8) Studeni 2022 (8) Listopad 2022 (4) Rujan 2022 (4) Kolovoz 2022 (6) Srpanj 2022 (2) Lipanj 2022 (1) Svibanj 2022 (2) Travanj 2022 (5) Ožujak 2022 (5) Veljača 2022 (4) Siječanj 2022 (5) Prosinac 2021 (9) Studeni 2021 (8) Listopad 2021 (5) Rujan 2021 (5) Kolovoz 2021 (9) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (1) Svibanj 2021 (2) Travanj 2021 (4) Ožujak 2021 (13) Veljača 2021 (8) Siječanj 2021 (9) Prosinac 2020 (9) Studeni 2020 (8) Listopad 2020 (3) Rujan 2020 (3) Kolovoz 2020 (6) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ako imate primjedbi mrežna pošta vam je ikpurger@gmail.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||